On je prvi sportista sahranjen u Aleji, družio se sa našim Nobelovcem: Umro je prerano, imao samo 30
Radivoj Korać, poznat kao Žućko, bio je daleko više od košarkaša. Vanserijski talenat, nežna duša i čovek širokih interesovanja, ispisao je zlatne stranice jugoslovenske košarke. Njegova karijera bila je blistava, a život, nažalost, prekratak. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći sa samo 30 godina.
Detinjstvo u senci rata
Rođen je 5. novembra 1938. u Somboru, u porodici Bogdana i Zagorke Korać. Ime je dobio po dedi, pravoslavnom svešteniku iz Like. Imao je mlađeg brata Đorđa.
Početkom Drugog svetskog rata otac mu je odveden u zarobljeništvo u Italiju, dok je majka sa decom bežala iz Like u Zagreb. Kuća u Lici im je spaljena, a otac je, nakon bega iz logora, otišao u partizane. Kasnije je zbog optužbe za Informbiro završio na Golom otoku, gde je proveo dve godine.
Diskretan genije koji je voleo umetnost i tehniku
Radivoj je bio stidljiv, obrazovan, prijatan i društven. Zaljubljenik u košarku, ali i u pozorište, slikarstvo, muziku i književnost. Muziku je smatrao duhovnom hranom, a ploče je obožavao. Bio je student Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i čak je pauzirao sezonu 1961. zbog studija. Apsolvirao je, ali nikada nije diplomirao - planirao je to da uradi nakon sportske karijere.
Družio se s Andrićem i divio se Ceraru
Blizak je bio sa Ivom Andrićem, našim nobelovcem, a kao sportskog uzora navodio je gimnastičara Mira Cerara. Voleo je film, hokej, fudbal, i mnogo je čitao.
Bio je prirodno talentovan za sport. Igrao je fudbal, rukomet, stoni tenis, šah, a u atletici je briljirao u skoku u vis. Verovao je da atletika razvija ključne osobine za košarku: brzinu, refleks, snagu i izdržljivost.
Košarka ga je našla u Karlovcu
U svet košarke ušao je s 12 godina, tokom letovanja u Karlovcu, kada je u dvorištu Fiskulturnog doma prvi put video teren. U gimnaziji ga je visina preporučila za školsku ekipu, iako na prvoj utakmici nije postigao nijedan poen.
Živeo je u Takovskoj ulici, blizu terena OKK Beograda, i tu je počeo da gradi svoju legendu.
Uspon Žućka: Od Takovske do istorije
Sa 16 godina zaigrao je za BSK kao krilni centar, visok 193 cm, pod vođstvom trenera Borislava Stankovića. Dobio je dres broj 5 - simbolično, jer je rođen petog novembra. Na jednoj utakmici postigao je svih 33 poena za svoj tim, što je bio prvi nagoveštaj njegovog talenta.
Već 1956. igrao je za prvi tim OKK Beograda. Na kvalifikacijama u Ivangradu dobio je nadimak Žućko, po riđoj kosi - nadimak koji je ostao zauvek.
Čudo evropske košarke
Tri puta je bio biran u najbolji evropski tim. Njegovih 99 poena na utakmici Kupa šampiona protiv Alvika 1965. godine gotovo je srušilo čuveni rekord od 100 poena Vilta Čejmberlena.
Sedam godina zaredom bio je najbolji strelac jugoslovenskog prvenstva, sa prosekom od 32,7 poena po utakmici - rekord koji i danas stoji.
Slobodna bacanja "iz bunara"
Bio je poznat po nesvakidašnjem izvođenju slobodnih bacanja, sa dve ruke odozdo, "iz bunara". Tokom gostovanja u belgijskom šou-programu, na pitanje voditeljke koliko može da pogodi iz 100 pokušaja, rekao je: 70 do 80. Kada su mu izneli koš u studio - pogodio je svih 100.
Zvezda nacionalnog tima
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1958. Igrao je na četiri Evropska prvenstva (dve srebrne, jedna bronzana medalja), na tri je bio prvi strelac. Nastupao je na dva Svetska prvenstva (dve srebrne), pet Balkanijada i na Olimpijskim igrama.
Ukupno je odigrao preko 160 utakmica za nacionalni tim, postigavši više od 3.200 poena, sa prosekom od preko 20 poena po meču.
"Igrati za državni tim san je svakog sportiste. Nisu to obične igre, tada se svira himna zemlje čije boje braniš, to treba doživeti. To je ushićenje, podstrek za još veće napore, za zalaganje da se postigne još jedan koš. To je neraskidivo drugarstvo sa ostalim članovima reprezentacije. To je bezbroj prijatelja širom sveta."
Tragičan kraj jedne legende
Radivoj Korać je poginuo 2. juna 1969. u saobraćajnoj nesreći kod sela Kamenice, nadomak Sarajeva, vraćajući se s utakmice reprezentacije. Imao je samo 30 godina.
Radivoj Korać, poznat kao Žućko, sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Ova aleja je osnovana 1965. godine i namenjena je sahranjivanju istaknutih ličnosti iz oblasti umetnosti, nauke, sporta i politike. Prema dostupnim izvorima, Korać je bio jedan od prvih sportista koji su dobili počast da budu sahranjeni u ovoj aleji.
Važno je napomenuti da se Aleja zaslužnih građana razlikuje od Aleje velikana, koja je starija i u kojoj su sahranjene istaknute ličnosti iz ranijih perioda. Aleja velikana je osnovana 1927. godine i u njoj se nalaze porodične grobnice znamenitih ljudi iz 19. i početka 20. veka.
Na sahrani je prisustvovala i delegacija italijanske Petrarke iz Padove, njegovog poslednjeg kluba.
Večna senka Žućkove levice
FIBA je 1971. u njegovu čast pokrenula Kup Radivoja Koraća, po predlogu generalnog sekretara Vilijama Džounsa. Košarkaški savez Jugoslavije doneo je odluku da se 2. juna ne igraju utakmice. Pehar pobedniku bio je simbolično nazvan "Žućkova levica".
Takmičenje je ukinuto 2002. godine, ali je nacionalni kup Srbije zadržao njegovo ime. Ulice Radivoja Koraća danas postoje širom Srbije - u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu…
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Danilo Anđušić posle poraza od Partizana otkrio za koga navija u finalu ABA lige
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.